12.09

ptice su jutros nemirne…koliko sklada u tom nemiru…lakoca leta…probijanje… skakutanje… sletanje…ptica…let..misli…dogodilo se…ugledala sam te…kao znak…koji je u meni otvorio nove puteve…slobodno sleti na moju ruku…skloni se od vetra…odmori krila…uvek sam tu…

 U onom kutu srca. Tamo gdje čuvam ljubav. Razgovaram i danas sa tobom. Pričam ti. A u očima ti čitam. Nema tajni. I kao da oduvijek te znam.

Komentariši